Čeka čovek na železničkoj stanici, a na obližnjoj livadi pase magarac. Upeklo sunce, a magarcu se, valjda od toplote ili ko zna kakvih misli, opustila batina i blago landara sa svakim magarećim korakom. Odjednom, onaj naš prijatelj sa početka vica, uze motku i poče da lema nevinu životinju.
- Šta ti je ? Da li si normalan ? - poče da ga kara, njegovim postupkom iznenađena, masa.
- Pićka mu materina magareća ! Je l’ on čeka svastiku il’ ja ?